Cimet je začin koji se nalazi gotovo u svakom kućanstvu, a najčešće se koristi za pripremu kolača. Ugodnog je slatkasto toplog okusa i karakterističnog mirisa. Neizostavan je sastojak raznih pita i štrudli od jabuka jer se s njima najbolje slaže.
Dobiva se od kore drveta cimetovca koja se sušenjem pretvara u spiralne štapiće koji su nam jako dobro poznati s polica trgovina. Prije upotrebe se usitnjava, ali prilikom pripreme napitaka mogu se koristiti i cijeli štapići. Izvrstan je prirodni lijek za ljudski organizam te se preporučuje za konzumaciju u umjerenim količinama.
Karakteristike cimetovca
Cimetovac je zimzeleno drvo koje potječe iz porodice lovora koja se dijeli na dvije vrste: Kasije ili Kineski cimet i Cejlonski cimet. Cejlonski cimet najčešće se koristi u kućanstvima, a u svijetu je poznato ukupno 250 vrsta cimeta. Bez obzira na bezbroj vrsta ipak se konzumiraju samo dvije navedene.
Uzgaja se u tropskim područjima i to jugoistočnoj Aziji, a potječe sa Šri Lanke dok su najveći izvoznici ovog začina Indija, Kina, Vijetnam i Indonezija. Cimetovac raste u obliku drveta koje može narasti do 15 m, ali u komercijalnoj proizvodnji, zbog lakšeg guljenja kore, uzgaja se u obliku manjeg drvenastog grma. Grm raste do 3 m, a vanjski dio kore je svijetlosmeđe boje i guli se, ali ne konzumira dok se unutarnji dio kore suši i koristi kao začin.
Lišće cimetovca je ovalno, kožnato i duguljasto sa zašiljenim vrhom i može narasti do 18 cm duljine. Listovi su aromatični, u početku razvoja crvene boje i izgledaju malo uvenulo, ali tijekom rasta poprimaju zelenu boju i postaju kožnati s tri usporedne žile. Koriste se za proizvodnju eteričnih ulja, ali nikada kao začin u jelima.
Cimetovac ima sitan cvijet žute boje, u obliku duguljastih metlica. Nema ugodan miris, ali iz njega nastaju bobičasti plodovi jajasto duguljastog oblika. Bobice s tamno ljubičaste ili crne boje i u prosjeku su manje od 1 cm.
Cimet za preradu
Iako postoji 250 vrsta cimeta, najviše proizvode i konzumiraju dvije sorte, a to su Cejlonski cimet i Kasija cimet. Cejlonski cimet smatra se pravim cimetom dok se Kasija cimet smatra manje kvalitetnom vrstom. Oba cimeta mogu se koristiti kao začin za poslastice ili napitke, ali imaju različite nutritivne vrijednosti.
Cejlonski cimet
Cejlonski cimet smatra se pravim cimetom i kvalitetnom vrstom, a od kore nastaju tamno smeđi štapići mekane teksture koji se vrlo lako melju u prah. Kupujete li ovaj cimet u trgovini znajte da je skuplji od Kasija cimeta. Ima karakterističan okus cimeta, samo što je u odnosu na Kasija cimet blago slatkastog okusa i mirisa. Sadrži 50 - 60% cinamaldehida u esencijalnom ulju te je zbog toga ova sorta blaže arome, a za razliku od Kasija cimeta sadrži i ljekovita svojstva.
Kasija cimet
Ova sorta smatra se manje kvalitetnom zbog čega je i jeftinija, a najviše se proizvodi u jugozapadnoj Kini. Kasija cimet ima nekoliko podvrsta koje su se razvile tijekom uzgoja: indonezijski, kineski i saigonski cimet. Navedene podvrste nastale su prilagodbom na okolišne uvjete u kojima se cimet uzgajao te se razlikuju po intenzitetu arome.
Indonezijski cimet pripada u najslađi i najmekši dok je kineski snažan i gorak, a saigonski je intenzivnog mirisa i okusa. Štapići cimeta su tamnosmeđe do crvene boje i grublje strukture. Cinamaldehid čini 95% esencijalnih ulja Kasija cimeta zbog čega ima jaču aromu.
Berba i kupovina
Cimet nastaje guljenjem kore drveta ili grma cimetovca i to tako da se gornji dio kore guli i baca dok se drugi sloj kore reže po dužini pod kutom od 30 stupnjeva. Prvi sloj kore je svijetlo žute boje, a drugi sloj kore je nakon sušenja smeđe boje. Kora koja se guli reže se na širinu od 2,5 cm i dužinu od 8 cm.
Kora se reže dvije godine od vremena sadnje stabla ili grma, a nakon skidanja kore potrebno je pričekati dvije godine da se stablo obnovi kako bi se ponovo gulila kora. Guli se nazubljenim pilama, a najbolje ju je guliti za vrijeme kišnih sezona. Tijekom kiše kora stabla se namoči te ju je lakše rezati.
Sušeni štapići cimeta mogu se kupiti u trgovinama namirnicama i pakiraju se po 3 - 4 komada. Možete kupiti i mljeveni cimet koji se koristi kao začin u pripremi kolača ili sami možete naribati štapiće cimeta ako vam je potrebna jača aroma. Prilikom kupnje obratite pažnju da ambalaža u kojoj se prodaje nije oštećena i da nije vlažna jer će to utjecati na jačinu arome i kvalitetu začina. S obzirom na to da je u našem području nemoguće uzgojiti stablo ili grm cimeta jer zahtjeva tropsku klimu, cimet ćete morati kupiti u obliku štapića pa naribati ili kupiti već mljeveni cimet. Ako možete, kupite cejlonski cimet koji je kvalitetniji i boljeg okusa te zdraviji za organizam.
Obavezno proučiti prije pripreme!
Sušenje cimeta
S obzirom na to da ne možete u našem području sami uzgojiti drvo ili grm cimeta ovaj korak u pripremi začina ćete preskočiti jer ćete morati nabaviti već osušene štapiće cimeta te njih samljeti kako bi dobili cimet prikladan za pripremu kolača.
Kora drveta ili grma cimeta nakon guljenja i rezanja na određenu veličinu stavlja se na otvoreno i toplo mjesto kako bi se sušila. Prostor na kojemu se suši mora biti prozračan i zrak mora konstantno cirkulirati kako bi se proces sušenja što prije odvio. S obzirom na to da se uzgaja u tropskim krajevima, kora se suši na suncu i zbog toga se proces sušenja jako brzo odvija. Suši se kora širine oko 2,5 cm i dužine od 7,5 - 10 cm. Kada kora omekša skida se žuto narančasti sloj koji se stvara na kori. Nakon što je prošao proces fermentacije i guljenja, kora se počinje uvijati i poprimati karakterističan oblik štapića i smeđu boju. Vrijeme potrebno za sušenje je oko tjedan dana nakon čega se cimet može koristiti kao začin.
Mljevenje cimeta
Štapiće cimeta jedino ćete moći naribati na ribežu jer zbog svoje tvrdoće mogu oštetiti blender ili mlinac za kavu. Iako neki tvrde da se cimet u prahu može napraviti u blenderu ipak nemojte isprobavati usitnjavati ga na takav način jer vam se mogu oštetiti noževi pa čak i razbiti blender.
Najsigurniji način je da u štapić ribate po širini na ribež i tako dobijete mljeveni cimet. Trebat će vam duže vrijeme da štapić pretvorite u prah, ali ćete dobiti vrlo intenzivan miris i okus poslastice koju pripremite s ovakvim začinom. Prilikom ribanja samo pripazite da ne ozlijedite prste jer štapić može puknuti.
Čuvanje i skladištenje
Kupljene štapiće cimeta trebate čuvati na suhom, tamnom i hladnom mjestu i nikako ne smiju doći u doticaj s vodom ili vlagom jer tako gube aromu. Ako se ne čuva na adekvatan način i ako je u blizini izvora vode, štapić može popljesniviti i pokvariti se te ga više nije moguće konzumirati. Štapiće cimeta moguće je čuvati više godina i to do maksimalno 4 godine.
Mljeveni cimet, kao i štapiće cimeta, treba čuvati dalje od vode i izvora topline te ga treba skladištiti u plastične, staklene ili metalne posude koje je moguće dobro hermetički zatvoriti. Mljeveni cimet možete koristiti 1 - 2 godine od dana kada ste ga samljeli ako ga držite dobro uskladištenog.
Zdravi cimet koji je dobar za konzumaciju prepoznat ćete po jakom miris i slatkastom okusu. Cimet možete čuvati u kuhinjskim elementima samo što dalje od štednjaka, nape i drugih kuhinjskih aparata koji ispuštaju toplinu. Ako želite da vam cimet što duže traje onda ga ribajte prije nego ga namjeravate koristiti u pripremi jela.
Upotreba u kuhinji
Cimet se dugo godina koristi kao začin prilikom pripreme poslastica, ali štapići cimeta često služe i kao dekoracija tijekom Božića upravo zbog slatkastog karakterističnog mirisa. Često se u pripremi koristi u blagdansko vrijeme i tijekom zimskih mjeseci jer zagrijava tijelo i stvara osjećaj ugode.
Koristi se u pripremi kolača, a posebno suhih kolačića ili biskvita, ali se ponekad dodaje i u kreme. Često se koristi i kao začin za muffine, pite i kolače od jabuka s kojima se najbolje slaže upravo zbog kiselkastog okusa jabuka. Slaže se i sa zobi, medom, bananama, bademima, klinčićem, bundevom, mrkvom i slatkim krumpirom.
Štapići cimeta stavljaju se u pića kako bi ispustili miris i okus te se koriste za pripremu toplih napitaka. U zapadnim zemljama koristi se za pripremu slatkih jela i kolača dok se u istočnim zemljama dodaje kao začin pikantnim jelima. Od cimeta se radi i čaj.
Cimetom se može začiniti kruh, palačinke, ali i pudinge, kompote i voćne salate. Može poslužiti i kao začin za zapečeno voće ili povrće, samo pripazite da se u tom slučaju okusi slažu.
Ljekovita svojstva
Cimet začin je vrlo zdrav i poželjno ga je konzumirati u umjerenim količinama jer ublažava niz zdravstvenih tegoba. Sadrži ugljikohidrate, proteine i masti i to na 100 g cimeta nalazi se 50 g ugljikohidrata, 4 g proteina i 1 g masti. Energetska vrijednost 100 g cimeta je 247 kalorija što nije velika količina i pogodna je za ljudsko zdravlje.
Štapići cimeta sadrže mangan i kalcij. Cimet se deklarira i kao začin koji je dobar izvor željeza, magnezija, kalcija, kalija i fosfora, ali i vlakana. Sadrži male količine bakra, cinka i selena koje pozitivno utječe na ljudsko zdravlje. Ne sadrži gluten, sol, šećer i kolesterol zbog čega je vrlo zdrava namirnica.
Bogat je izvor antioksidansa, a ima i antiseptičko i antiupalno djelovanje. Upotrebom cimeta u prehrani usporava se proces starenja organizma.
Trudnice trebaju biti oprezne prilikom konzumacije. Dnevna preporučena doza je 1/2 male žličice cimeta dnevno te je najbolje konzumirati isključivo cejlonski cimet koji ima manje doze kumarina i sigurniji je za korištenje i u većim dozama.
Foto: Steve Buissinne / Pixabay
Zimnica od cimeta
Odgovori