Miješana salata je zimnica u narodu poznata i pod nazivom "šarena salata". Postoji nekoliko verzija pripreme ove salate, ali ona najpoznatija je ona koja se priprema od paprike, zelene rajčice, krastavaca, luka, kupusa i mrkve. Pretpostavlja se da je nastala tako što se nisu željeli bacati ostatak povrća koje bi ostalo pred kraj jeseni te su ga naši stari na ovaj način konzervirali i spremali za zimu.
Vrlo je korisna za ljudski organizam i savršen izvor vitamina i minerala u zimskim mjesecima kada se najviše konzumira. Mnogi je smatraju sličnom turšiji dok drugi tvrde da je u rangu s kiselim paprikama ili krastavcima. U koju god ju kategoriju svrstali moramo se složiti da je neizostavan ukras u smočnicama mnogih obitelji. Mnogi je pripremaju zato što se slaže s varivima i mesom, a ovisno o receptu možete napraviti blažu ili kiseliju verziju ove zdrave i ukusne salate.
Karakteristike rajčice
Rajčica je zeljasta trajnica iz porodice pomoćnica podrijetlom iz Amerike, a u Europu je došla u 16. stoljeću. U počecima se smatrala ukrasnom biljkom i njeni plodovi se nisu konzumirali, dok je danas neizostavan sastojak mnogih jela i salata. Stabljika rajčice je uspravna i razgranata dok je pri korijenu drvenasta. Može narasti do visine 3 m, a listovi su naizmjenično pričvršćeni s dugim peteljkama duž cijele stabljike. Mogu doseći dužinu do 40 cm i dvostruko su rasperjani te obloženi sa sitnim bijelim dlačicama kao i stabljika.
Cvjetovi rajčice nalaze se u pazušcima listova i skupljeni su u cvatove. Žute su boje i nalaze se na dugim stapkama, dvospolni su i pravilni te se sastoje od 5 žutih latica sa zelenim lapovima. Plod koji se razvija iz cvijeta je mesnata boba koja može imati duguljasti, okrugli i nepravilni oblik, a boja ploda se razlikuje ovisno o sorti i stupnju zrelosti ploda. Koža ploda je glatka i sjajna dok je unutarnji dio mesnat sa sitnim smeđe zelenim sjemenkama veličine 2 - 4 mm. Plod je pričvršćen sa zadebljanom peteljkom na stabljiku i najčešće u grozdu rastu 2 - 3 ploda. Unutrašnjost ploda je sočna i puna vode te je najčešće crvene boje, iako vanjska kožica može biti od žute, zelene i narančaste boje ili kombinacija svih navedenih boja.
Karakteristike paprike
Paprika je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice pomoćnica, a svoje korijene vuče iz Amerike te je na područje Europe došla u 15. stoljeću. Današnji najveći proizvođač je Mađarska i svrstavamo ju u poznatije povrtnice te se često uzgaja u vrtovima kao i rajčica.
Stabljika paprike je uspravna, razgranata i u donjem dijelu drvenasta. Može narasti do 60 cm visine, ali ima plitko ukorijenjen korijen koji je slabo razvijen. Na stabljike su kratkim peteljkama pričvršćeni ovalni listovi sa zašiljenim vrhovims. Listovi su duž stabljike naizmjenično postavljeni te mogu dosegnuti veličinu do 15 cm i zelene su boje.
Cvijet paprike je dvospolan i pravilnog oblika, a cvjetovi su smješteni na peteljkama nasuprot cijele stabljike. Cvijet ime svjetlozelene lapove s 5 - 8 latica bijele boje. Iz cvijeta se razvija plod koji je nabrekla boba s glatkom i sjajnom vanjskom kožicu žute, zelene ili crvene boje. Unutrašnjost ploda je šuplja i ispunjana je sa sitnim bijelim sjemenkama. Vanjska opna ploda je tvrda i ona je jestivi dio. Postoje ljute i slatke varijante paprike, kao i sitnoplodne vrste i krupnoplodne čiji se plodovi razlikuju u veličini, ali i u okusu.
Karakteristike krastavaca
Krastavac je jednogodišnja zeljasta biljka koja se svrstava u porodicu tikvovki odnosno tikvenjača. Pripada skupini voća, a potječe iz Azije. Na područje Europe su ga donijeli Rimljani dok prvi poznati zapisi o uzgoju ove biljke datiraju iz 14. stoljeća. Stabljika krastavca je puzavica s razgranatim dlakavim manjim vriježama koje mogu doseći dužinu do 4 m. Listovi su naizmjenično postavljeni duž vriježe, veliki su te grubi na dodir. Listovi su razdijeljeni na pet režnjeva i obloženi kao i vriježa sa sitnim bijelim i oštrim dlačicama.
Cvjetovi su jednospolni te su muški cvjetovi skupljeni u grozdaste cvatove i rastu na dugim stapkama, dok su ženski pojedinačni i rastu u pazušcima listova na kratkim stapkama. Ženski cvijet čini 5 latica žute boje i 5 zelenih lapova. Cvjetanje počinje u svibnju, a nakon cvatnje počinje se formirati duguljasti plod. U punoj zrelosti plod je zelene boje, duguljast te može biti ravnog ili zakrivljenog oblika. Unutrašnjost ploda je mesnato sa sitnim sjemenkama u središtu. Sjemenke su bijeli, izduženog oblika i plosnati.
Karakteristike kupusa
Kupus je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice kupusnjača koju su u prošlosti poznavali stari Rimljani. U prvoj godini daje plod dok se u drugoj godini formira sjeme za razmnožavanje.
Stabljika kupusa je jednostavna, uspravna, glatka i nerazgranata te može narasti do 60 cm, dok u fazi cvatnje doseže visinu do 2 m. Korijen je vretenast i može rasti do 1 m u dubibnu, a sastoji se od debljih žila iz kojih izbijaju manje bočne. Na vrhu stabljike formira se glavičasti pup koji se pretvara u glavicu promjera 30 - 50 cm. Glavica je bijele boje i okružena zelenim listovima. Mladi listovi su svjetlije bojekoji tijekom dozrijevanja postaju tamnozeleni.
Cvijet koji se formira u drugoj godini rasta je pravilnog i karakterističnog izgleda krstašice. Ima puno malih cvjetova sa 4 žute latice skupljene u grozdaste cvatove na dugim stapkama. Cvate od travnja do srpnja, a plod koji nastaje iz cvijeta su komuške dužine 12 cm s 15 - 20 okruglih sjemenki.
Karakteristike mrkve
Mrkva je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice štitarki koja potječe i Azije, a danas se uzgaja u cijeloj Europi. U komercijalne svrhe uzgaja se kao jednogodišnja biljka, a za konzumaciju se koristi korijen.Stabljika mrkve razvija se tek u drugoj godini kada se pojavljuje i cvijet. U prvoj godini razvija listove skupljene u rozetu i koji se sastoje od sitnih razgranatih i duguljastih listića. Listovi rastu izravno iz tvrdog, stožastog korijena. Narančaste je boje i ima sitne male žilice koje se granaju na stranu. Korijen je ujedno i plod koji se može konzumirati sirov ili nakon termičke obrade.
U drugoj godini biljka dobiva visoku stabljiku s listovima koji su naizmjenično postavljeni i u čijim pazušcima se nalaze cvjetovi. Cvjetovi su sitni, dvospolni i skupljeni u štitaste cvatove iz kojih nastaje kalavac koji se dijeli na dva plodića, a svaki sadrži po jednu sjemenku.
Karakteristike luka
Luk je dvogodišnja zeljasta biljka koja pripada porodici sunovrata i u prvoj godini daje plod, dok u drugoj cvjeta. Potječe iz Azije, ali se uspješno uzgaja i u Europi te ostatku svijeta.
Plod koji se konzumira nalazi se u zemlji i naziva se lukovicom. Zaobljenog je oblika i spljošten te ga obavija crvenosmeđa do narančasta suha i šuškava ljuska. Iz lukovice se grana malo sitno čupavo korijenje bijele boje. Stabljika je zelene boje i šuplja, ali kao i lukovica, jestiva. U drugoj godini rasta na vrhu stabljike stvara se okrugli cvijet promjera 6 - 10 cm. Unutar kugle nalazi se mnogo malih zeleno bijelih cvjetova koji cvjetaju od lipnja do rujna. Iz cvjeta nastaju dva sjemena zameta koji predstavljaju okrugli plodić sa sitnim sjemenkama.
Rajčica za preradu
Kada pripremate miješanu salatu rajčica za pripremu mora biti zelena i nedozrela. Iako neki smatraju da su takve rajčice toksične to ipak nije istina jer nakon kiseljenja gube sve štetne spojeve koje sadrže. Kod odabira sorte najbolje je birati izdužene rajčice kao što su Volovsko srce ili Šljivar rajčicu, ali ako izaberete i neku drugu sortu rajčice nećete pogriješiti sve dok je berete nedozrelu.
Volovsko srce
Ovo je sorta rajčice izduženog i srcolikog izgleda. Kada je nedozrela zelene je boje i jako tvrda na dodir, a okusom je neutralna i pomalo reska. Zbog svoje veličine lako ju je rezati na ploške za potrebe pripreme miješane salate. Dobro reagira na kiseljenje i tijekom stajanja se ne raspada.
Šljivar rajčica
Slična sorta kao Volovsko srce i kada nije zrela kožica joj je zelene boje. Tvrda je na dodir i dobro podnosi proces kiseljenja. Ima izduženi, ovalan oblik te je zbog svoje veličine pogodna za rezanje na manje ploške.
Paprika za preradu
Za pripremu miješane salate koristite krupnoplodne sorte paprike i to sortu paprika Babura. Ako imate sorte kao što su Kapija i Roga i one vam mogu poslužiti u pripremi samo što ćete morati u tom slučaju obratiti pažnju na samo rezanje ploda. Takve sorte karakterizira izduženi oblik te ih je potrebno prerezati na dvije polovine, a zatim dodatno prerezati na pola kako bi vam komadi stali u staklenke u koje ćete spremati salatu. Ali prije svega, ako možete, koristite sortu Babura.
Paprika babura
Najrasprostranjenija sorta paprika na našem području koja ima prizmatični oblik ploda. Gornji dio je širok s jakom okruglog stabljikom dok se donji dio sastoji od 3 - 4 ovalna vrha. Postoje paprike Babure koje imaju samo jedan vrh i one su pretežno manje i izduženog oblika. Mogu biti žute, zelene, crvene i narančaste boje, ali za samu pripremu miješane salate nije važna boja. Dobro podnose kiseljenje i ne raspadaju se ako se čuvaju duže vrijeme.
Krastavac za preradu
Kada kiselite krastavce uvijek birajte manje primjerke krastavaca, a to vrijedi i ako ih kiselite cijele ili ako ih režete. Za pripremu miješane salate morate rezati krastavce na kolutiće što znači da ćete trebati male do srednje krastavce. Nemojte koristiti one koji su već prerasli ni takozvane krastavce salatare jako izduženog oblika. Zato je za pripremu zimnice najbolje koristiti krastavce Kornišone, i to Pariški kornišon i Levina F1.
Pariški kornišon
Pariški kornišon je sorta koja se najviše uzgaja, a karakterističnog je duguljastog oblika. Malen je i na sebi ima male bodlje stoga je prije pripreme potrebno dobro istrljati koru četkicom prilikom pranja kako bi se uklonile sitne bodljice. Plod je zelene boje i na vrhovima može biti svjetlozelene s bijelom točkom na vrhu. Savršeni su za kiseljenje i omekšaju nakon dužeg stajanja u octu ili drugoj otopini koja se koristi za kiseljenje.
Levina F1 kornišon
Ova sorta je slična prethodnoj i ima izdužene male zelene plodove, a biljka daje jako dobar urod. Plod ima jako malo bodlji te ćete ga moći brzo i lako očistiti prije upotrebe. Dobro podnosi kiseljenje i jako brzo nakon pripreme omekša u otopini u kojoj se kiseli.
Kupus za preradu
Postoje dvije vrste kupusa, a to su bijeli i crveni. Za kiseljenje i pripremu miješane salate koristi se bijeli kupus. Na našem području najpoznatija sorta je takozvani Varaždinski kupus koji pripada bijelom kupusu. Razlikujemo i rane i kasne sorte, a za pripremu ove zimnice koristite kasne sorte jer se ova salata najčešće priprema na kraju jeseni. U kasne sorte svrstava se Varaždinski kupus i Futoški kupus.
Varaždinski kupus
Varaždinski kupus pripada kasnoj sorti i glavica mu je plosnatog oblika i svjetlozelene boje. Unutarnji listovi su tanki sa slabo izraženim žilama. Vanjski listovi su tamnije boje i cijela glavica je tvrda te se dobro reže i riba za potrebe pripreme zimnice. Dobro podnosi kiseljenje i tijekom stajanja u otopini poprima svjetložutu boju.
Futoški kupus
Sorta slična Varaždinskom kupusu je Futoški koji se koristi za kuhanje, ali i za kiseljenje jer se tijekom stajanja ne raspada. Autohtona je sorta sa zelenim listovima s blago naglašenim žilama. Glavica je blago spljoštena i ovalna prosječne težine 1,5 - 3,5 kg. Ova sorta sadrži više šećera što dovodi do bržeg procesa kiseljenja.
Mrkva za preradu
Mrkva koju koristite za pripremu miješane salate trebala bi biti što slađa, a upravo su takve mrkve koje se beru krajem jeseni kada su potpuno zrele. Najbolje je koristiti Tushon, Berlicum ili Flaker, ali bilo koja kasna sorta mrkve dobro će poslužiti za pripremu miješane salate.
Tushon
Tushon mrkvu karakteriziraju cilindrični plodovi dužine oko 20 cm i narančaste boje. Slatkastog je okusa i pripada kasnim sortama. Prigodna je za kuhanje, ali i konzerviranje te dugo ostaje kompaktna i ne raspada se.
Berlicum
Sorta Berlicum ima izdužene plodove narančaste boje te pripada kasnim sortama. Plod može doseći do 30 cm dužine i promjer od 3,5 cm. Prikladna je za kiseljenje i nakon rezanja na kolutiće ostaje kompaktna te se nakon dužeg stajanja u otopini za kiseljenje ne raspada.
Flaker
Flaker sorta je stožastog oblika sa zaobljenim ili zašiljenim vrhom. Može doseći dužinu i do 30 cm, a promjer joj je nešto veći od Berlicum sorte i iznosi 4 - 5 cm. Kasna je sorta prikladna za kiseljenje.
Luk za preradu
Luk koji se koristi za pripremu kiselih salata je crveni iako postoji i bijeli koji se pretežno koristi za pripremu juha i variva te kao začin. Crveni luk se razlikuje s obzirom na boju glavice koja može biti bijela i takav se koristi za zimnice, ali postoji i ljubičasti koji se pretežno koristi kod pripreme salata.
Crveni luk
Ovo je poznata vrsta luka koju svi imaju u svome kućanstvu, a naziv je dobio po vanjskim listovima ploda koji mogu biti od tamnocrvene do narančaste boje. Unutrašnjost je bijele boje i sočan te pun vode. Pogodan je za kiseljenje jer ima debele sočne ljuske koje se nakon stajanja u tekućini ne raspadaju.
Berba i kupovina
Povrće potrebno za pripremu miješane salate berite ili vadite iz zemlje pred kraj jeseni i prikupite sve ono povrće koje bi vam propalo ako ga ne iskoristite. Jedno pripazite kod berbe rajčice jer će vam ona trebati dok je još nedozrela pa ju uberite prije ostalog povrća.
Nakon što ju izvadite iz zemlje, mrkvu je potrebno očistiti od zemlje i oprati. Krastavce dobro istrljajte četkicom kako bi uklonili bijelu "maglicu" koja se formira na kori te uklonite sve bodlje. Luk je potrebno nakon branja, odnosno vađenja iz zemlje, ostaviti jedan dan na suncu da se prosuši te ga nakon toga možete koristiti. Kupus odrežite blizu korijena te mu očistite višak velikih vanjskih listova tako da dobijete lijepu svjetlozelenu glavicu.
Za pripremu šarene salate možete brati i malo oštećene plodove, ali oštećenja izrežite i bacite, posebno kod paprike i kupusa koji su često na meti raznih nametnika koji im znaju ošteti koru ili listove.
Sve povrće potrebno za salatu možete kupiti i u trgovinama ili tržnicama, a važno je imati na umu da kupujete samo povrće koje je svježe i koje nije oštećeno. Jedini problem kod kupovine može se pojaviti pri nabavi zelene rajčice koju nije moguće kupiti, ali ju zato možete potražiti kod uzgajivača rajčica ili salatu napraviti bez nje.
Miješana salata recepti
Miješana salata je vrlo jednostavna za pripremu, a uz to sadrži puno raznog povrća koje u sebi ima mnogo važnih nutrijenata potrebnih ljudskom tijelu. Jedna je od zimnica koja se može jesti uz razna jela, a osim toga jako lijepo i šareno izgleda. Za pripremu možete koristiti konzervans, ali ju možete napraviti i u blažoj varijanti s octom.
Obavezno proučiti prije pripreme!
Domaća miješana salata
Ako često pripremate zimnicu onda znate da je konzervans jedan od neizostavnih dodataka prilikom kiseljenja povrća. Miješana salata će imati kiseliji okus ako koristite konzervans, ali također budite oprezni prilikom doziranja ovoga sastojka i uvijek prilikom pripreme se držite navedene količine u receptu kako vam salata ne bi bila prekisela.
Navedena količina sastojaka dovoljna je za oko 30 - 35 staklenki zapremnine 720 ml.
Sastojci
- 3 kg kupusa
- 1 kg paprika
- 1,5 kg krastavaca
- 1 kg zelene rajčice
- 1 kg mrkve
- 3 glavice crvenog luka
- 1 l 9% alkoholnog octa
- 3 l vode
- 150 g soli
- 200 g šećera
- 1 vrećica konzervansa
- 30 zrnaca suhog crnog papra
Priprema
- Kupus naribajte na trakicem nožem ili na ribež.
- Krastavce operite i narežite na kolutiće debljine do 2 cm.
- Zelenu rajčicu operite i prerežite po pola te ju narežite okomito na debljinu od 1 cm.
- Papriku operite i prerežite na pola. Očistite ju od sjemenki i unutarnjih opni te ju narežite na trake od oko 1 cm.
- Mrkvu ogulite i narežite na kolutiće debljine od maksimalno 1 cm.
- Luk ogulite i narežite na tanke trake ili ga naribajte na ribež za kupus.
- Narezano povrće stavite u veliku posudu i dobro izmiješajte pomoću velike drvene kuhače ili rukama.
- U posudu ulijte ocat, vodu, sol, šećer i vinobran te stavite na štednjak na laganu vatru da prokuha. Nakon što je tekućina prokuhala maknite ju sa štednjaka i ostavite da se ohladi.
- Tekućinu prelijte preko narezanog povrća i sve ostavite da odstoji 24 sata kako bi se tekućina upila u povrće. Posudu tijekom stajanja prekrijte s pamučnom krpom i ostavite na tamno i hladno mjesto.
- U sterilizirne staklenke stavite povrće i napunite tekućinom do vrha ostavljajući jedan prst razmaka od vrha kako ne bi došlo do izlijevanja tekućine iz staklenki.
- Staklenke zatvorite poklopcima i ostavite da odstoje na tamnom i hladnom mjestu, prekrivene prekrivačem ili ručnikom i ostavite staklenke da odstoje 24 sata.
- Nakon što ste se provjerili da su staklenke suhe i da se salata ohladila spremite ju u smočnicu ili na tamno, suho i hladno mjesto.
- Možete ju konzumirati 2 dana nakon pripreme.
Miješana salata bez konzervansa
Ako niste ljubitelj konzervansa i želite blažu varijantu salate onda ju možete kiseliti samo uz pomoć octa. Takvu salatu je potrebno držati isključivo na hladnom mjestu i ako nemate podrum uvijek zimnicu pripremajte s konzervansom. Ovako pripremljena salata imat će blagi okus kiselosti i povrće će ostati malo tvrđe u odnosu na ono koje se kiseli s konzervansom.
Navedena količina sastojaka dovoljna je za otprilike 25 - 30 staklenki zapremnine 720 ml.
Sastojci
- 1,5 kg kupusa
- 500 g krastavaca
- 500 g mrkve
- 500 g zelenih rajčica
- 5 malih glavica crvenog luka
- 25 zrna suhog crnog papra
- 1,5 l vode
- 2 dl octa
- 200 šećera
- 60 g soli
Priprema
- Kupus naribajte na trakicem nožem ili na ribež.
- Krastavce operite i narežite na kolutiće debljine do 1 cm.
- Zelenu rajčicu operite i prerežite po pola te ju narežite okomito na debljinu od 1 cm.
- Papriku operite i prerežite na pola. Očistite ju od sjemenki i unutarnjih opni te ju narežite na trake od oko 1 cm.
- Mrkvu ogulite i narežite na kolutiće debljine od maksimalno 1 cm.
- Luk ogulite i narežite na tanke trake ili ga naribajte na ribež za kupus.
- Narezano povrće stavite u veliku posudu i dobro izmiješajte rukama tako da se sve povrće dobro izmiješa. U smjesu dodajte i zrna papra.
- U posudi prokuhajte vodu, ocat, sol i šećer. Kada tekućina prokuha maknite ju s vatre i prelijete povrće koje ste izmiješali u posudi.
- Sve dobro izmiješajte i počnite stavljati u čiste staklenke koje ste prethodno sterilizirali u pećnici na 150°C 10 minuta. Povrće nemojte previše stiskati u staklenke već na vrhu ostavite jedan prst praznog prostora do vrha staklenke.
- Staklenke zatvorite poklopcima i pasterizirajte ih tako da ih uronite u posudu punu prokuhane vode. Smanjite vatru i vodu zajedno sa staklenkama držite na štednjaku oko 10 minuta. Nemojte pustiti da voda kuha već neka se samo lagano zagrijava.
- Nakon 10 minuta maknite posudu s vodom i staklenkama i ostavite da se sve zajedno ohladi.
- Staklenke izvadite iz vode, obrišite te spremite na hladno, suho i tamno mjesto.
- Miješanu salatu možete konzumirati već drugi dan.
Čuvanje i skladištenje
Miješana salata se skladišti kao i ostala zimnica tako da se sprema u staklenke i dobro zatvara s poklopcima čime se sprječava ulazak zraka i kvarenje proizvoda. Staklenke se spremaju na tamno, hladno i suho mjesto kao što su smočnice i podrumi.
Može se konzumirati u roku od godine dana od pripreme, ali ju je najbolje potrošiti u roku od 6 mjeseci. Nakon pripreme prvih tjedan dana potrebno ju je svakodnevno provjeravati da nije došlo do kvarenja proizvoda zbog trulih ili pokvarenih dijelova povrća, ali se može konzumirati već sljedeći dan nakon pripreme.
Prilikom prvog otvaranja i konzumacije, staklenku je potrebno nastaviti čuvati u hladnjaku i potrošiti u rok od maksimalno 2 tjedna.
Savjeti
Kod čišćenja povrća za kiseljenje važno je da uklonite sve trule i pokvarene dijelove kako ne bi utjecali na kiseljenje i pokvarili miješanu salatu. Komade povrća za salatu režite na što manje komadiće, ali ne presitno kako ne bi istrunulo. Komadi vam moraju biti dovoljno mali da stanu u staklenu pa na to obratite pažnju prilikom rezanja većeg povrća.
Ako volite začine, u salatu možete dodati korijander i lovorov list. Staklenke se mogu, ali i ne moraju sterilizirati za pohranu miješane salate s konzervansom. Ako ih ipak želite sterilizirati posložite ih na lim za pečenje i stavite na 10 minuta u pećnicu koju ste zagrijali na 150°C. Ako pripremate salatu bez konzervansa onda staklenke pasterizirajte tako da ih uronite u posudu s vodom i prokuhajte nekoliko minuta.
Upotreba u kuhinji
Miješana salata prikladna je za konzumaciju uz sva jela, pretežno prženo i pohano meso. Savršeno se slaže i s raznim prilozima kao što je pire krumpir, pečeni krumpir, riža ili kus-kus.
Tip je salate koji zbog mnogobrojnih sastojaka okusom odgovara svim vrstama jela, posebno težima koji uključuju pripremu na ulju ili masti.
Zbog kiselog okusa slaže se i s kiselkastim jelima, a posebno s varivima kao što su grah ili paprikaš. Može se konzumirati i uz ribu te posebno meso divljači.
Poslužuje se u male posudice umjesto svježe salate.
Foto: monicore / Pixabay
Zimnica od miješanog povrća
Odgovori