Timijan je začinska biljka koja se u kuhinji koristi od davnina i ne samo zbog svog intenzivnog okusa i mirisa već i zbog ljekovitih svojstava. Iako je sličan majčinoj dušici, timijan se od majčine dušice razlikuje po obliku stabljike i boji cvijeta, ali potječu od iste podvrste biljke timijan. Majčina dušica ima puzajuću stabljiku i tamno ljubičaste cvjetove dok timijan ima uspravnu stabljiku i svijetlo crvene cvjetove. Mala razlika postoji i u ljekovitim svojstvima koje pružaju ove biljke, ali okusom i mirisom riječ je vrlo sličnim biljkama koje se i u trgovinama prodaju pod istim nazivom timijan - majčina dušica.
Raste pretežno na suhim i osunčanim mjestima zbog čega se koristi u mediteranskoj kuhinji, a svojim mirisom i okusom upotpunjuje razna jela. Zbog svoje blage gorčine često se koristi kao začin za pikantnija jela u kojima ublažava mirise namirnice i daje određenu ravnotežu u okusima.
Karakteristike timijana
Timijan je biljka trajnica koja potječe iz porodice timijana, a smatra se da se počela uzgajati na području Mediterana. Uzgaja se kao ljekovita i začinska biljka, a zbog svojih lijepih cvjetova često i kao dekorativna biljka.
Stabljika timijana je drvenasta u donjem dijelu dok je gornji dio zelen i usporavan i može dosegnuti oko 20 cm. Timijan raste u obliku maloga polugrma visine 25 - 30 cm. Iz stabljike izlaze vriježe crvenkaste boje, a listovi koji rastu iz stabljike su jajoliki, sitni i zašiljeni na vrhu. Listovi imaju kratku stabljiku i rastu jedan nasuprot drugoga, debeli su i intenzivne zelene boje, a s naličja imaju sive dlačice. Korijenski sustav je dobro razvijen i ima mnogo žilica zbog čega uspijeva na sušnom i toplom području.
Cvijet timijana cvate od svibnja do rujna, a cvjetovi su dužine 5 - 15 mm i bijele su do svijetlo crvene boje, okrugli i obliku klasastih cvatova, intenzivnog i ugodnog mirisa. Plod timijana je kalavac, koji je sitan i tamno smeđe boje, a sjeme je sklono osipanju te klijavo i nekoliko godina nakon skupljanja.
Timijan za preradu
Postoji mnogo vrsta timijana (čak oko 50 sorti), no ipak se u narodu razlikuju dvije vrste, a to su poljski i vrtni. Poljski timijan raste po suhim travnjacima, uz putove i more, a vrtni timijan je zapravo majčina dušica koja se uzgaja u vrtovima. Poljski timijan je prava vrsta timijana koji se smatra timijanom u punom smislu, odnosno ima uspravnu stabljiku i sve navedene karakteristike.
Neke sorte poljskog timijana koji možete uzgajati za pripremu začina su limunski timijan, puzavi timijan i divlji timijan.
Limunski timijan
Ova sorta posebna je po snažnoj aromi limuna, a ima uspravnu stabljiku te grm nižega rasta. Lišće limunskog timijana je zlatne do srebrne boje i otporno na razne bolesti i insekte. Lako ga je uzgojiti i ne zahtijeva pretjeranu pažnju, a dobro podnosi suho vrijeme i visoke temperature. Kao začin mogu se koristiti suhi ili svježi listovi, ali se listovi mogu preraditi i u eterično ulje.
Puzavi timijan
Puzavi timijan dobio je naziv ne zbog stabljike već zbog veličine grma koji može doseći visinu 2 - 3 cm. Ima dlakave zelene listove i izrazito je medonosna biljka. Osim za proizvodnju začina ova biljka pridonosi i proizvodnji ukusnoga meda. Zbog intenzivnog mirisa listova izvrstan je za pripremu sušenog timijana.
Divlji timijan
Divlji timijan naziva se i pravim timijanom ili divljim timijanom. Ima uspravne stabljike koje mogu doseći do 5 cm, a raste na pašnjacima, livadama, liticama i kamenjarima. Cvjetovi mogu biti crvene do ljubičaste boje, a lišće zelene do zlatne boje. Listovi se mogu koristiti kao začin u suhom ili svježem obliku.
Berba i kupovina
Timijan je vrlo jednostavan za uzgoj, ne samo što podnosi razne temperature već zato što je i otporan na razne bolesti, kukce i nametnike.
Iako pripada samoniklim biljkama trajnicama, timijan se uspješno može uzgajati u vrtu, balkonu ili čak u kuhinji. Prilikom uzgoja važno mu je osigurati dovoljno svjetlosti, a ako se adekvatno brinete o biljci, prvu berbu listova moći ćete obaviti prije cvatnje. Berbu, odnosno košnju je najbolje obaviti tako da se odrežu gornji dijelovi stabljike pomoću noža ili škara.
Nikada ne režite drvenasti dio biljke jer ona više na tom dijeli neće pustiti nove mlade izdanke. Berbu obavljajte u jutarnjim satima, nakon rose, ali nikada nakon kiše. Ako listove berete u jutarnjim satima tada će vam začin imati jači okus i miris te će sadržavati više esencijalnih ulja. Timijan na godišnjoj bazi može dati dvije ili čak više berbi.
Timijan možete ubrati i kao samoniklu biljku u njihovom prirodnom staništu, na isti način kao i onu koju ste sami uzgojili. Tada vodite računa da nikada ne uberete previše listova kako bi se biljka mogla obnoviti.
Timijan možete kupiti u trgovini zdrave hrane ili u supermarketu kao biljku zasađenu u teglicu. Ako želite do začina doći na brži način i ne želite sami brati i sušiti začin, možete ga kupiti pakiranog u vrećice ili staklene posude.
Sušenje timijana
Timijan je jedna od biljaka koja je izrazito aromatična i ne gubi aromu sušenjem, a nakon sušenja, ako se adekvatno čuva, može se koristiti i do godinu dana nakon pripreme. Iako se svježi listovi mogu koristiti kao začin, najčešće se koristi u obliku sušenog začina.
Može se sušiti na iste načine kao ostale slične vrste začinskog bilja koje imaju male listove, na zraku, u dehidratoru, u mikrovalnoj pećnici i običnoj pećnici. Važno je da začin prije skladištenja dobro osušite kako se ne bi pokvario i kako se ne bi pojavila plijesan.
Sušenje na zraku
Sušenje na zraku
Timijan je najprirodnije sušiti na zraku odnosno staviti ga na prozračno i toplo mjesto, ali da nije izložen direktnoj sunčevoj svjetlosti. Ubrane grančice i listove timijana stavite na pleh ili pamučnu tkaninu i prekrijte s gazom ili drugom tanjom pamučnom krpom kako bi ga zaštitili od prljavštine. Ostavite listove da se suše 5 - 7 dana te ih svaki dan preokrenite da se što ravnomjernije suše. Ako je veći stupanj vlage u zraku i ako uvjeti adekvatni, listove ćete morati sušiti i duže od 7 dana stoga je zato najbolje da ih sušite sve dok nisu suhi i lomljivi na dodir.
Listove možete sušiti u obliku buketića tako da stabljike povežete i ostavite da se suše na prozračnom mjestu. Buketiće možete zaštiti tako da na njih stavite papirnate vrećice na kojima ste probušili rupice kako bi zrak mogao cirkulirati. Listove timijana nemojte nikada sušiti na mjestu koje je vjetrovito jer će vam ih vjetar raspuhati i ostat ćete bez začina.
Sušenje u dehidratoru
Listove timijana možete sušiti u dehidratoru, uređaju za brže sušenje odnosno izvlačenje vode iz namirnice. Listove prije sušenja u dehidratoru možete odvojiti od stabljike, ali i ne morate,i obavezno ih operite, a nakon toga dobro posušite s krpom ili papirnatim ručnikom.
Listove i stabljike rasporedite na rešetke dehidratora i uključite ga na 35°C te ostavite da se suše najmanje 3 sata. Svakih sat vremena provjerite stanje kako listove ne bi presušili jer tada začinsko bilje gubi esencijalna ulja. Vrijeme sušenja prilagodite namirnici odnosno ako vidite da listovi nisu suhi i lomljivi na dodir nastavite ih dalje sušiti. Vrijeme potrebno za sušenje namirnice ovisi o vrsti i jačini dehidratora, ali i količini vode u sirovini.
Sušenje u mikrovalnoj
Timijan ima listove pogodne za sušenje i u mikrovalnoj pećnici, ali kod ovoga načina sušenja morate biti jako oprezni jer ga lako možete presušiti. Ako timijan sušite u mikrovalnoj pećnici najbolje bi bilo da listove odmah odvojite od stabljike i poslažite ih na tanjur. Mikrovalnu stavite na srednje jaku do jaku temperaturu te stavite tanjur s listovima timijana i uključite na 20 - 30 sekundi na nekoliko puta. Svaki put provjerite stanje namirnice i prestanite sa sušenjem kada vam listovi postanu suhi i lomljivi na dodir. Tijekom sušenja bilo bi dobro da nakon svakih 20 - 30 sekundi sušenja listove okrenete.
Sušenje u pećnici
Ako nemate mikrovalnu pećnicu ili dehidrator, proces sušenja možete ubrzati pomoću obične pećnice. Listove i stabljike posložite na pleh koji ste obložili s papirom za pečenje te ga stavite u pećnicu koju ste prethodno zagrijali na 30 - 40°C. Vrata pećnice ostavite blago otvorena ili uključite sustav ventilacije ako ga vaša pećnica ima jer tako ćete potaknuti izlazak viška pare.
Nemojte da vam se listovi i stabljike preklapaju jer se tada neće ravnomjerno sušiti, a tijekom sušenja možete ih i nekoliko puta okrenuti. Listove sušite pola sata do sat vremena. Ako nakon predviđenog vremena listovi nisu suhi, ostavite ih u pećnici da se suše sve dok ne postanu suhi i lomljivi na dodir.
Mljevenje timijana
Sušeni listovi timijana lomljivi su te ih nije potrebno usitnjavati dodatnim metodama mljevenja. Ako želite usitniti suhe listove timijana dovoljno ih je protrljati između dlanova ili prstiju i dobiti ćete sitni začin. Korištenje uređaja poput blendera ili mlinca za kavu kako bi usitnili začin u ovome slučaju nisu potrebni. Ako ste sušili listove zajedno sa peteljkom dovoljno ih je samo povući prstima kroz peteljku i oni će se odvojiti od stabljike.
Svježe listove timijana najbolje je cijele dodavati u jelo, ali ih možete i rezati na manje dijelove pomoću noža. Nemojte ih mljeti jer ćete dobiti samo gorku kašu koja vam neće dati nikakvu posebnu aromu jelu.
Čuvanje i skladištenje
Nakon branja, svježi listovi timijana mogu se čuvati u hladnjaku oko tjedan dana, ali suhi začin se može čuvati puno duže. Ako suhe listove i stabljike timijana skladištite u staklenim, plastičnim ili metalnim posudama koje se mogu hermetički zatvoriti tada ga možete koristiti i do dvije godine nakon sušenja. Suhi timijan može se skladištiti i u platnenim vrećama samo onda ako ga čuvate na hladnom, suhom i tamnom mjestu. Prije skladištenja svakako provjerite je li začin dobro osušen, odnosno dehidriran.
Začine možete čuvati u kuhinjskim elementima samo što dalje od izvora topline i vode. Ako želite timijan što duže čuvati onda ga možete i zamrznuti, ali tu metodu izbjegavajte jer tada biljka gubi sva ljekovita svojstva.
Upotreba u kuhinji
Suhi ili svježi listovi timijana koriste se za začinjavanje mnogih jela. Svježi listovi timijana dodaju se najčešće u jela jačeg okusa tako da se kombinira s jelima od janjetine, divljači i gljiva dok se suhi listovi timijana kombiniraju s jelima od povrća, ribe, piletine te se koristi u začinjavanju salata.
Dodaje se kao začin u juhe, umake, ali i variva, a može se kombinirati i s drugim začinima kao što su bijeli luk te povrćem kao što je rajčica i maslinama.
Zato što ima jaču aromu često se koristi za mariniranje mesa za roštilje, ali i kod pripreme gulaša. Iako se koristi za začinjavanje divljači najviše se koristi u mediteranskoj kuhinji, a jedna od njegovih prednosti je da mu ne smeta dugotrajna termička obrada tako da uvijek daje istu aromu jelu.
Ljekovita svojstva
Timijan je biljka koja je već stoljećima poznata kao ljekovita biljka, a u prošlosti ga je koristio i Hipokrat. Koristio se kao antiseptik, zaštita od raznih bolesti, ali i kao osvježivač.
Danas se ovaj začin koristi za liječenje kašlja, anemije, groznice i probavnih smetnji. Kao i majčina dušica smatra se ženskom biljkom jer pomaže kod smanjenja simptoma PMS-a i kod ublažavanja menstrualnih grčeva te ublažavanja bolova u želucu.
Foto: Markus Spiske / Pixabay
Odgovori